Ciganska posla

Danas u kasapnici
dok sam čekao da dođem na red
krenem priču sa Miletom Ciganom
i onako, sve po redu, on mi ispriča
Ne volem kad me zovu Rom
i na pijacama i po vašarima svi me znadu
kao Mileta Cigana iz Miloševa
I po Beču su me tako znali kad sam tamo bio
sa ženom pre skoro četrdeset godina
i zato ja i žena imamo njinu penziju
Volo sam ja taj Beč, al me srce vuklo
u moje selo međ moje ljude
A da ti kažem, kad sam se oženio
nismo ja i žena imali na šta da legnemo
a ni su čim da se pokrijemo
bila je sirotinja
Otac mi se zvao Durgul, a mati Mura
moj deda je onaj Randža što ga pamtiš
da je išo sokakom sa štapom i kupio pikavce
Eto, i šta su oni mogli da mi dadu
Ništa
Ja i moja Anka smo radili, mučili se
decu izrodili, četir sina i dve kćeri
Kad smo izišli iz kuće, bili smo sami
nas dvoje, a sad, kad se iskupidu naša deca
i dovedu svoju decu i unučade
ima nas četrdeset i troje
I sva moja deca i unučadi što su se poženili
imu svoje kuće
Ja i žena jedva smo imali jednu starudiju
pokrivenu sas ogrizinama
Sada imamo naši petnajst kuća u selo
I sve mi lepo ko Miletu Ciganu dao Bog
A da su me zvali Mile Rom iz Miloševa
ne znam kako bi bilo
Nego pusti mene prvo da ja kupim ti' jeftini'
goveđiji' kobasica i tirolske salame
Ja ga pustim da pazari, a kad je odlazio
nasmešio se
slegnuo ramenima
i rekao
Šta ćeš, ciganska posla
Ajd uzdravlje