Kišobrani


Jednom davno, još pre punoletstva
napisao sam pesmu o pesniku i muzi
u gradu sa plavim kišobranima
Nikada je nisam štampao
i pesma se zagubila
u stvarnosti
i u mome sećanju
Ostao je samo naslov
A onda me je moj domaćin
Zlatko Kraljić, osnivač Murakon
književnog festivala u Svetom Martinu na Muri
odveo u Čakovec
na pedeset i prvo Porcijunkulovo
gde sam video grad šarenih kišobrana
Dakle, moj pesnički san je postao stvarnost
doduše malo šarenija i veselija
od one u mojoj zagubljenoj pesmi
A pesnik i muza su na nebeskoj paši
zagrljeni gledali kako im se stihovi
kao vesela dečurlija igraju