Krušedolska biblioteka

Milan Čupa je bio bogat
dobar, a prek čovek
Sa šest volova dotero je
iz Karlovaca, priko Banstola
prvu biblioteku u Krušedol selu
Kako se bio malo podnapio
unajmio je madžarsku bandu
sviraca
da mu celim putom sviru
Ni brige te sivi tiću
mi smo s tobom, Svetozare
Miletiću
Bilo je to u ono vreme
kad je ćesar vlado Sremom
Taj se nikom nije s puta sklanjo
A kad se ženio, voz koji ide
od Banovaca do Karlovaca
bio je okićen šlingovanim peškirima
po svim vratima i pendžerima
A kad je umro i kad su ga saranjivali
popa je moro da zustalja saranu
i da isprid sto kuća iznova opoji
pokojnika
Osamnajst ljudi ga je nosilo
i četiri popa su se smenjivala
u opelu
Ćupu i danas, kad nema u selu
ni škole ni biblioteke
Krušedolci spominju kako se nikad
s puta nikom nije sklanjo
jedino je njega, eto, sklonilo vreme