Dobro društvo

Nikasso je čitavu noč
glasno slušao muziku
i opet je padala kiša

Bolesna deca su naši
doživotni despoti
čiju moć hranimo ljubavlju
kaže mi jedna majka
ćerke sa posebnim potrebama

Svet je dobro sazdan
jedino različito poimanje
normi među ljudima
oštri naše nezadovoljstvo
koje se vremenom pretvara
u bes nemoć i očaj

Nikasso voli muziku
zamenuo je noć za dan
usamljen je
a muzika sa kompa
i kad drugima smeta
njemu čini dobro društvo