O gramzivosti ili "Ćar je prolazna stvar"

Ni jedan od prethodnih vekova je ne poznaje toliko i ne praktikuje je kao treći milenij. U svemu ljudi vide zaradu i od svega žele da se okoriste. Misle da, ako ne iskoriste i najmanju šansu da uvećaju svoju dobit, oni ustvari mnogo gube. Gramzivost se uvukla u običnog čoveka kao crv u jabuku i ne samo da mu jede suštinu bića i duše, već čini da se obični maleni prosečni čovek, koji se ni po čem posebno nije istakao, odrekne najveće šanse koju mu je Bog dao, ako ga već nije podario drugim talentima, da bude dobar čovek, već da se zaalavi i grabi sebi sve više materijalnih dobara misleći da će preko njih nadomestiti ogromnu prazninu koja vlada u njegovoj duši, a pri tome ne birajući ni načina ni sredstava kako da uvek i u svakoj prilici izvuče što veći ćar za sebe. A poslovica kaže Ćar je prolazna stvar i Što na 'armoniku padne na 'armoniku i ode i od kvarno zarađenih novaca se kuća ne pravi, a ako se i napravi, ne uživaš u njoj dugo.
Poslednjih godina srećem gramzivost i nedostatak karaktera u mojoj blizini kod ljudi koje srećem svakodnevno i za koje sam uvek spreman da halalim milion sitnica kad su neka moja dobra u pitanju. Ali oni svoje vole sve da naplate. Oni veruju da im svi duguju i da su im svi neprijatelji i da svi žele njima da se okoriste. Bože, kao je strašno živeti sa takvim uverenjem u sebi. I od same pomisli hvata me panični strah pa poželim da glasno zalelečim i kažem onu narodnu Ćar je prolazna stvar.