Nevolja sa pamćenjem

Moj prijatelj
iz mladosti
je oduvek bio
zagledan u vođe
U sedamdesetim
se divio Titu
U osamdesetim
je govorio
Svi smo mi
marksisti
U devedesitim je
na Slobu i Šeleta
gledao kao na svece
A onda je otkrio
Boga i crkvu
Podučavao je
sve oko sebe
novopravoslavnim
običajima
A juče mi priča
Kako je Putin
od Boga dar
Moja nevolja je
mislim se nešto
da pamtim o drugima
i ono što su oni o sebi
već davno zaboravili