Savršen dan

Vremešni teoretičar
profesor i akademik
je osetio da mu se telo
nadima
Raste kao da je pojeo
brdo kvasca
Raste i bubri kao balon
a onda u zoru trećeg dana
počeo je da se diže u nebo
kao zeleni lumbalon
I odleteo bi u nebo
i nepovrat da se tu nije
našao mali Danilo
da povuče uzicu i ponovo
ga spusti na zemlju
Šta ja to kažem
na polje kaktusa koji
su rasli uspravno kao
dečiji kurčići
Vremešni profesor se spuvao
Danilo je otišao da sluša
predavanje o Saši Jerkovu
Jedino nebom su krstarile
crvene laste
Inače bio je to savršen dan