Soba što noću svetli

Ništa nisam objasnio
a sve mi je jasno

U sunčan dan
mečka je pred pećinom
videla svoju senku

Prijatelj je ležao
teško bolestan
i dozivao me danima

Otac i brat su smišljali
kako da od kiše
sklone
šarene zečeve u šešir
od oblaka

Ja sam čekao da padne noć
da se svi raziđu
kako bih krišom uskočio
u tvoju sobu što noću svetli

Više nisam mlad
kažem sebi
a to mi prija
u susretu sa tobom
i plaši
da ništa nisam objasnio
a da je sve jasno