TVOJA VRSTA
Želim da poljubim venu koja ti iskače na čelu
Dok skidaš sopstvenu kožu pred tuđim očima
(Među njima, i mojim).
Želim da ti dodirnem vrat,
Sve slojeve tebe koji sakrivaju glasne žice,
Pruge sa vozovima koji prenose otkucaje
Od srca do tvojih usana,
I osetim njihovo ubrzanje i usporavanje pod svojim prstima.
Želim da ti poljubim kapke,
Zavese koje čuvaju tebe od sveta i svet od tebe,
I usnama upijem kapljice znoja sa tvojih trepavica.
Želim da progutam mrak u tvojim očima,
Odbranim ga od svetlosti reflektora,
I zadržim njegov ukus pod jezikom.
Želim da pogledam u tvoje zenice
I shvatim zašto crne rupe moraju da postoje u svakom od nas,
Da proučim galaksije koje ih okružuju,
I zatvorim ti oči blagim pokretom prstiju
Uz obećanje:
Njihove tajne ostaće sigurne sa mnom.
Želim da razumem težinu tvojih reči,
Poredim je sa težinom tvog tela
I izračunam koliko se vode nakupilo u tebi tokom godina.
Da li se u njoj daviš ili roniš?
Želim da se umijem u potoku tvoje svesti,
I na sopstvenoj koži osetim koliko je brz i koliko je hladan.
Želim da plivam u rekama tvojih ruku,
I zapamtim sve tvoje izvore i ušća kao mapu.
Želim da dotaknem svako njihovo korito.
Želim da se prepustim svim strujama i virovima
Koje vešto čuvaš sakrivene ispod kože,
I mirne, za svakog osim za tebe.
Želim da hodam po pustinjama tvojih leđa
I udišem mesečevu prašinu zavučenu u kraterima svih tvojih pora.
Želim da koračam po papiru razvučenom po tebi,
I saznam da li tvojim venama teče mastilo ili krv.
Želim da se penjem po arhitekturi tvojih gradova od metafora
I prelazim svaki tvoj most, srušen ili ne srušen.
Želim da nečujno šetam po ivici tvog osmeha,
I da ponekad budem razlog njegovog nastanka.
Želim da naslonim glavu na tvoje grudi
I slušam otkucaje mašine koja pokreće tvoje telo.
Da li su joj gorivo snovi, ili
razočaranja?
Želim da upoznam sve tvoje senke i duhove,
Sva obličja koja lutaju po kavezu tvojih rebara,
I pitam ih koliko su stara i koliko bole?
Želim da postanem jedno od njih,
Ali pre toga želim da budem svetlo koje će ih oterati.
Želim da istražim reljef tvog srca,
Osetim svaku komoru i svaku arteriju pod jagodicama prstiju,
I saznam čijim je rukama ono nekada bilo dom,
Čije su ga ruke oblikovale, čije razbijale, a čije sastavljale i
koliko puta.
Želim da prebrojim sve tvoje ožiljke
I pređem ispucalim usnama preko njih
U nadi da će time zarasti, ali ne potpuno,
Ne toliko da zatvore poeziju u tebi i pošalju tvoje reči nazad u mrak.
Želim da smirim oluje koje divljaju u tebi,
Ali ne želim da ih zaustavim.
Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 6. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala
Više o knjizi: