Poštovani
čitaoče, pred tobom je nova knjiga Jasne Sofije Kosanović pod nazivom „Tebe,
Bože, ljubim mojom pjesmom” koja nam se u svom umnom i bogobojažljivom fonu otvara
i nudi kao prelepa molitva i vapaj da zajedno sa njenim pesničkim subjektom,
ljubeći pesmom, krenemo bogotražiteljski na naš zajednički put ka oboženju.
Treći
milenij nam, kroz svoje medije, politike i ideologije novca, nasilno nameće,
na svakom koraku, sebe kao svet svet bez Boga u kome vladaju jači, ratuju
moćni, a pobeđuju zli. Ovaj svet je sazdan po meri Boga za život, ljubav i za
sreću čoveka, a ipak je mnogo mržnje, ratova, klanja i ubijanja, jer neko je u
devetnaestom veku rekao: „Ako nema Boga, sve je dozvoljeno” i tu matricu,
željni novca, moći i vlasti, veliki broj svetskih moćnika, ne samo da ponavlja,
već i primenjuje. Svet je postao globalno selo u kome oni vladaju tehnologijama
i silom, ne obazirući se na ljudske i Božije zakone, već pohlepno uzimaju i
otimaju kako materijalna dobra tako i slobodu pojedinca da se oseća srećnim i
voljenim pod kapom nebeskom i okom božijim. Ova knjiga nas uči da Boga ima i da
nije sve dozvoljeno.
Već
od samog naslova knjige, Jasna Sofija Kosanović diže glas protivu tog i takvog
sveta i svojom ljubavlju i pevanjem otvara čitaocima svoje srce i inicira
da se i čitaoci, otvaranjem svog srca, putem oboženja i samousavršavanja svoje
ljubavi i usklađivanjem njenim sa sveopštom ljubavlju Gospodnjom i blagodaću
koje nam on nudi kroz liturgije, nađu oradošćeni i osnaženi kao korisnici Gospodnje
milosti u svetu koji je surov, i tu pronađu svoje mesto da opstanu i ostanu kao
ljudi među ljudima.
U
pesmi „Pastir” naša autorka nam kaže:
Zgriješen na koljena padaš, čovječe, vječan nisi.
Neka te pjesma dobrote ponese
pred očima njegovim,
srce nek te dušom nosi.
Ovaj je minut kao vječnost draga.
Knjiga
pesama Jasne Sofije Kosanović „Tebe, Bože, ljubim mojom pjesmom” je pisana u
slobodnom stihu, jezikom arhaičnim, biblijskim i svetootačkim, a u njoj autorka
prepliće slike kako iz svog života i svoje egzistencijalne stvanosti sa slikama
iz religiozne literature i velikih duhovnih mislilaca kao što je Sveti vladika
Nikolaj Velimirović. Ona nam otvara na jedan nov i neponovljiv način priču o
pojednicu, u ovom slučaju lirskom subjektu, na jedan narativan, a ipak poetičan
način, i daje nam štivo koje je filozofski složeno, čak na trenutke pomalo
nadrealno i metafizičko, a ipak pitko, čitljivo, nadahnjujuće, okrepljujuće i
sa katarzičnim poentiranjem u svakoj pesmi ili pak prozaidi.
Na
jednom mestu u pesmi „Nisam znao kuda da krenem” autorka nam kaže:
Svatićemo koliko smo
kratkotrajni,
prevareni sami od sebe u
našim tijelima,
dok nebeskim svodovima budeš
ispisivao
imena onih koje si ponio sa
sobom.
Svest
autorkina o kratkoći života, o bespomoćnosti pojedinca, o zarobljenosti u
hedonističkom poimanju sveta, čini da ova knjiga u svakom novom čitanju dobija
sve veću lepotu „pevanja i mišljenja” i daje nam preko potrebnu duhovnu
infuziju da izdržimo i istrajemo na putu ka samospasavanju naših duša, a ujedno
nas autorka, poput psalmopevca, vodi svojim putevima i otvara nam duhovne oči
da, čitajući je, spoznamo ljubav i visine u koje nas vera u Gospoda priziva.
Citati
na koje povremeno nailazimo u ovoj knjizi su ili iz „Svetog pisma” ili su
citati svetih otaca, i njima naša autorka kao da omeđava svoje pesme, a ujedno
im daje duhovne smernice i krepi, ispisujući ih, kako svoju dušu tako i dušu
nas čitalaca, pokazujući ih kao deo teksta mudrosti i umovanja u kojim vidimo
putokaze i međaše za stepenište koje nas vodi ka nebu.
Ono
što je karakteristika ove knjige su i kratke priče koje bih okarakterisao kao
pesme u prozi, prozaide ili pak ispovesti i molitve koje junaci kroz autorkino
pero govore. U određenje ove knjige
nismo stavljali da su pesme i priče, već samo pesme, jer je i sama intonacija
priča epsko-lirska i ako bi se drugačije tekst složio, videli bi da su u
pitanju duže pesme koje pričaju priče svojih junaka.
Moj
zadatak nije da vas, poštovani čitaoci, vodim kroz čitavu knjigu naše autorke i
da vam je prepričam, već da probudim vašu želju za čitanjem. Ni autorkin cilj nije
da vam daje gotova rešenja i formule kako da živite vaš život. Naš cilj je samo
da vas ponukamo da vi tražite vaša rešenja da sami otvarate i prepoznajete vaše
puteve i da postanete i vi korisnici sveopšte Gospodnje blagodati koja se na
sve nas, ljude trećeg milenija, neštedimce sliva i nudi, a na nama je da je
prepoznamo, kako nam peva Jasna Sofija Kosanović, i usvojimo ljubavlju.