U zimskom danu

Kad analitički duh
proradi
kod nas običnih
ljudi
U zimskom danu
Prvo ko strada
uvek je
onaj najbliži
On je kriv
za milion gluposti
za našu nesavršenost
za sve naše nedostatke
za našu neslobodu
i to da smo uvek
tuđa žrtva
Kroz ceo život
na vekove vekov
amin
A ustvari
za sve je kriva
laka hrana
i zima
što sa sigurnošću
dolazi