O poslovima

 Samozaborav  u poslu je lek za sve one koji pragmatičnije pokušavaju da odžive svoje pikolo živote. Ja sam jedan od onih što na poslu voli da energetski izgara i da se daje.To je kodeks ponašanja koji sam čini mi se posisao sa materinim mlekom odmah po rođenju. Tradicionalni odgoj je učinio da je uvek od kad znam za sebe poštujem,  u mojoj porodici važno pravilo, da nikada ne treba sedeti džabe.Da je nerad i sklonost ka uživanju i lagodnom životu greh. Da je sramota ne raditi ništa. I zaista hedonizam je bio privilegija onih koji su do materijalnih dobara lakše dolazili. Oni su imali lagodne živote a mi smo vaspitavani da radimo i da u tome nalazimo utehu radost sreću i stalni osećaj samopotvrđivanja.Uvek sam u strahu da neću imati posla. Da ne ću imati šta da radim i zato često prihvatam poslove koji su i manje profitabilni, a nekada su i kao humanitarni, ali da imaju svoju svrhu i da su nekome na korist.Poslednjih dana mi se stvorila kocentracija poslova i obaveza koje trebam izvršiti.Ne zazirem od njih već ih sa radošću prihvatam.Rad i radost imaju isti koren. Pa neka bude tako i dalje.