O muvama

 Krenule su kao i svakog proleća, zajedno sa mirisom svinjaca, štala i kokošinjaca iz mog komšiluka. Prija im da se vezuju za toplokrvna stvorenja, da mile po njima i traže, prosto se zabavljaju kad ih mlate. Muve su večna tema u proleće, a po seoskim avlijama su one, čini mi se u poslednje vreme, sve prisutnije, ili ih ja sad malo više primećujem, pošto me strašno nerviraju. Ovom prilikom bih rekao nekoliko reči o štalskim i astalskim muvama, mada postoje i đubretare i klzetare itd. Sama reč štalske muve nam kaže da one žive u štalama, da se u najezdama bacaju na stočnu hranu, na prekrupu, na pomije, na kocentrat posebno, pogotovu ovaj moderni, koji u sebi ima i mirise kao mamce, i začine, da bi ih stoka bolje jela. One se takođe prostiru po kravama, pogotovu ako nisu dobro oprane i očešane, u letnjim mesecima mile im po leđima, vimenima, po glavi, zavlače im se u uši. A one, krave, beskrajno strpljive, samo mašu i švićkaju repom, pogotovu ako je natopljen mokraćom i samo čujemo prać, prać... Konjima se ponekad zavlače u nos, i onda ovi tresu glavom. Svinje leže u svom brlogu i mada po njima muve mile, one ne obraćaju pažnju. Čine se nevešte i samo kad se dobro najedu mirno spavaju u svome brlogu. Štalske muve su mnogobrojne, idu u jatima i zidove od štale, ako su beli, dobro popljuju svojim prisustvom. Lako se mlate, ali se još lakše legu i na stotine ih se izleže za nekolko dana posle prskanja. I tako sve do zime. Ali, poneke od tih muva se odvaže i presele se u kuću, zavuku se negde pred zimu u neku pukotinu i na proleće se pojave po kući. Najčešće ih ima u kuhinji i zato sam ih nazvao astalskim.Taman se sedne za sto da se jede kad se one pojave, pa u supu. Sprejovi su samo privremeno sredstvo za uništavanje, jer one tokom godina, plodeći i množeći se, postaju otporne i imune na sve te špecije kojima ih želimo uništiti. Dakle, te astalske muve su posebno lukave i oprezne. I kad ih jurimo sa muvačom u rukama, one nas vešto izbegavaju, sklanjaju se i zavlače, tako da ih ne možemo pronaći. Astalske muve su jedne od najopreznih muva pošto žive u našoj blizini, te je njihov nagon za opstankom verovatno pojačan. Gradskim muvama i zunzarama se neći baviti u ovom tekstu. Čak ću zaboraviti i one po kojima su neki ljudi dobili imena, a zovu se podguznim. Samo ću na kraju još primetiti da su muve besmrtne i da mi se čini što ih više trujemo one se sve više rađaju, i svojim uplitanjem u naš naizgled idealan život, podsećaju nas da se sve baš ne dešava onako kako mi želimo, a takođe, i kad najidealnije skockamo naše kuće i naše maleno životno carstvo, one se pojave da nam pokažu da nije sve baš tako idealno i lepo kako smo mi zamislili u našoj uobraženosti početkom trećeg milenija.