O stidljivosti

 Svi imamo osećaj stida, ali su pragovi za poimanje istog različiti. Svako od nas je bar jednom u životu iskusio stid i postideo se zbog nečeg što je uradio, a želeo je sakriti od očiju javnosti, a onda je bio otkriven, jednostavno zatečen u nekoj radnji koja nije primerena opšte prihvaćenom i uvreženom poimanju morala. Stidljivost nastaje usled prikrivanja nečega, ona je nelagodnost koja nam se dešava u utrobi. Stidimo se najčešće kad ispadnemo glupi u očima drugih. Ili pak mi samo mislimo da ćemo ispasti glupi. Stidljivost se rađa i iz straha da ne pokažemo onu stranu našeg bića i naše ličnosti koja pokazuje svu bedu, i niskost, i slabosti našeg karaktera. Jednom sam u mladosti, shvativši da se stidim da iskažem jasne namere i želje ka nekom i nečem, napisao da je stid biti stidljiv.        Takođe me često obuzme osećanje stida kad vidim kad druge ljude ponižavaju i gaze. Stidim se i kad vidim da neki ljudi koje srećem i koje poznajem pokažu svoje ružne osobine koje se obično prećutkuju. Stid je osećanje koje duboko suprotstavljeno našoj animalnoj prirodi. Stid ne trpi animalnost i odmah se pokazuje. Preispitujući svoje granice i baveći se njima u želji da obožim svoju prirodu, bio sam često u prilici da preosetljivost na aroganciju i beskupruloznost ljudi koje sam sretao u životu, da tu preosetljivost i blagu i suptilnu čulnost, prenadraženost i otpor ka svemu što na zlo i liči, da prikrivam i da je utapam u ćutanje i zabrinutost.

   Često se stidimo istine kako o sebi tako o drugima. Stid je skopčan sa željom da ne pokazujemo pred drugima slabosti i ranjiva mesta našeg bića kojih smo svi puni. Baveći se svojom unutrašnjom prirodom i slabostima, za koje sam ja bar mislio da su slabosti i svojim moralnim usavršavanjem, shvatio sam da što se više oslobađam animalne, egoistične i poročne prirode i što je više stavljam u stranu, sa željom da ne robujem njenoj vlastoljubivoj poročnosti, da se sve više stidim. Da se sve više povlačim u tišinu svojih meditacija i da se sve više uzdižem ne sklanjanjem u stranu kako ne bih video slabosti svoje i drugih ljudi, već prevazilaženjem i oslobađanjem od njih.