O ceđenju

 Vreme je spremanja zimnice uveliko počelo gospodariti po kućama onih koji još uvek veruju da to ima smisla, a i materijalnog efekta. Danas bih govorio o kuvanju paradajza bez čijih se nalivenih flaša u mome detinjstvu ni jedna kuća u mome selu nije smatrala domaćinskom. Sejao se na njivi u kućicama. Naša porodica je je uvek imala dobro parče od po par stotina kućica. Sazrevao je u ranu jesen i u tom periodu ga niko nije sadio iz rasada, kao što to danas čine baštovani. Paradajz moga detinjstva nije bio ujednačenog oblika kao danas, već je priroda vajala svaki zametak na svoj način. Branje se vršilo u nekolko nedelja, kako je zreo, a u isto vreme se i pasulj čupao i krompir vadio. Mene su različiti oblici ubranog paradajza posebno interesovali, dok je moja baka, koja je umela da ga kuva, samo gledala da li je zreo i da li je zdrav. A ja sam odvajao posebno izvajane primerke i stavljao ih na stranu. Bile su to prirodne skulpture koje sam stavljao na sleme od šupice i iz daleka sam ih posmatrao. Svaki me je po svojim neobičnim konturama na nešto podsećao. Činilo mi se da imaju priču. Da kad ih gledam poređane imaju čak i neku vizuelnu komunikaciju među sobom, kao da razgovaraju, da se spremaju da zaplešu, da samo što nisu zapevali. Ja sam u njima video jedan svet koji je nešto meni hteo da kaže, koji  kao da mi poručuje i daje mi do znanja da o njima trebam posebno voditi računa. Uzimao sam svaki od njih i zagledao ih sa svih strana. Ponesenost oblicima nebi dugo trajala, jer je baka uglavnom prekidala moju istraživačku maštariju. Radovane, mani se sigranja, idi mi jedan čas otrč, donesi jednu korpu čokanja da malko jače podložim pod katlan, ove ogrizine su slabe i nikad mi neće provriti! Prekidao sam moju posmatračko istraživačku i maštarsko pripovedačku zanesenost i u trku jurio da poslušam baku. Kad sam se vraćao, iluzija je nestajala i njie mi bilo druge do da ih dajem na sečenje, pa na kuvanje, pa na ceđenje, pa na flaširaje sa sve celofanom umočenim u belance od jajeta da se dobro slepi. I ovo sećanje je samo jedan mali omaž na sve one skulpture od paradajza koje sam sakupljao, sa kojima sam se družio, ali ih nisam sačuvao, osim evo u sećanju.