Ništa u našem životu nema toliku lepotu, snagu i moć kao slike sećanja iz detinjstva. Od trenutka kad ih evociramo, one su obojene emocijom iskrene ljubavi koju nesvesno iskazujemo kao neko duboko samopoštovanje prema onom delu nag života kojim se oblikovala i vajala naša ličnost. Kad su se spoznavale prve norme, osvajale prve slobode i kad se oblikovala naša predstava o životu i svetu. Te slike su obilate u svojoj likovnosti, kamerne u svojoj duhovnosti i dubini, one prosto zrače svežinom i uzvišenom lepotom sećanja.