O ljubavi se peva od kad je sveta i veka. Pesnici i pesnikinje kroz celu istoriju poezije pevaju o ljubavi. Ljubav je smisao postojanja. Nema tog pesnika koji nije pisao ljubavne pesme, od antičkih vremena do dana današnjeg, ljubavne pesme su protkane milozvučnim melodičnim tonovima u kojima se biranim rečima peva o drugom voljenom biću. Kad pevaju o ljubavi, pesnici to čine i kad je ona uzvraćena i kad je ona neuzvraćena, kad je tragučna i kad je euforična. Ljubavna poezija ima nijansi koliko ima i osećaja koje poznajemo i još mnoštvo onih o kojima ne umemeo da se izrazimo i onda pišući tragamo za rečima koje treba da nam daju novi smisao onoga što je „bururet u glavi” iz kog teško možemo da se iskobeljamo i nekad i umiremo sa tom i takvom neostvarenom ljubavi.