O poetici nesvesnog

Moja interesovanja su različita u životnom, idejnom i poetičkom smislu. Volim kretanje, igru i eksperiment. Volim kretivnost koja migirira prostorima različitih poetika, a sve u želji da se ukrštanjem njihovih mogućnosti i konstruisanjem dođe do nekog novog, a možda i starog književnog teksta. Između sadržine i forme, to jest između onog šta reći i toga kako to reći, odlučujem se i za jedno i za drugo. Prihvatam sve opcije stvaralačih mogućnosti koje mi daju šansu da pišem tekst u nadahnuću ili ga kreiram po određenom emotivnom impulsu i diktatu, i ne bavim se racionalnim korišćenjem stilističkih atributa, već puštam da ih nesveno i unutrašnji glasovi donesu, da se prosto izrode iz mog nesvesnog i unutrašnjeg dela bića. Samo je moje ono što izađe iz nesvesnog. Ono nosi najličniji pečat, jer tu nema konformizma sa spoljašnjim autoritetima koji mogu biti često štetni i pogubni za stvaralaštvo. U mome nesvesnom biću sazrevaju svi moji budući tekstovi. Ono je moja unutrašnja beskonačnost koja sastavljena od slika, reči melodija koje izviru svakoga jutra iz mene kad izađem iz sna i kad mi se kao cvetovi otvaraju. Neki to nazivaju nadrealnošću, ali ja o tome ne razmišljam. Ne pokušavam da definišem svoje stvaralštvo na način kako se to akademski čini u književnosti. Poštujem sve one koji uspeju da se ukalupe. Moj usud je u stalnom menjanju. Moj put se sastoji od stalnog putovanja. Nema mirovanja dok ima života i dok ima misli i duha. Dakle, u mojim tekstovima koje ne artikulišem i ne šemiram i ne pojednostavljujem u onom pragmatičnom smislu da bi izgledali ujednačeni, kako u idejnom tako formalnom, sadržajnom, pa i u vizuelnom smislu, dakle, moji tekstovi su skup nadahnuća koje je proizvod onoga što je naješće promislilo moje iracionalno duhovno biće. U njemu, u mom iracionalnom, nalazim više dubine, više simbolike i više stilistike nego u bilo kom mom racionalnom promišljanju i stvaranju. Oslobođenjem svih tih tekstova iz sebe, nastaje moje književno delo. Oni koji se budu bavili njime, o njemu će i suditi. Moje je samo da ga ostvarim materijalizujući ga kako u rukopisima (za koje hoću da verujem da ne gore) tako i u knjigama koje će ostati iza mog fizičkog nestanka sa ovog sveta.