Tebi što na pesmu ličiš

Dakle iz vanuma
draga moja
kao ušećereno voće
iz duboke tegle
Iz podzemnog lavirinta
duše
Vadim ih
obamrle i trošne 
oznojane i memljive
Najlepše reči
kao ugljen crne
glupošću zaprljane
Perem ih u očima
cvetova sa revera
devojčica
Bistrim od omame
belinom snegova
Brišem ih krikom
ljubavi sećanja
Kačim i vezujem
za štrik
što poput fitilja
kao brk viri
iz bureta moćne
i eksplozivne strasti
Nanizane
kao intimni veš
Sušim na vetru
što preti da ih oduva
Peglam ih emotivnom
infuzijom
Slažem ih u mirišljavu
muzičku kutiju 
pre darivanja tebi
što stvarna si
a na pesmu ličiš