Ranoronilac

U zoru juče
ronila si naga
Ranoronilac
bez odela
zaštitnog
po provalijama
mulju
i tminama
sebe
njega
mene
okna prozora
lešnika što pupi

Kroz kafeni talog
treće ljute
spoznala si
Mit o kalemaru
težinu
duvanskog dima
i lakoću
i emotivnog pejzaža
mlade trave
u džikljanju

Čula si sokolov
let
i ustuknula
uplašena
sećanjem na vreme
kad gavrani su ti
čupali meso
sa kostiju 

Sunce je bilo visoko
kad je u krošnji voćki
iz tebe
glasom kukavice
zapevala iz tebe sova