Dragana Pavlicević Tomić: Odolevam

Salivena po meri zagrljaja,
obucena u maglu spontanih doticanja i
satkana od tankih niti blaženih beskraja
Odolevam..
Odolevam čak i proticanju uzaludnih susreta.
Uramljena dodirima neispunjenih snova i
obavijena tajnim mirisima sa vrhova vulkana strasti
Odolevam dok stojim usred maskenbala varljivih želja I
brišem pečate nesmotrenih poljubaca...
Odolevam... jer sam stvorena za zenice nepresušne vatre,
za ruke koje sjaje mlečnim putevima istine,
za usne koje nose vatromet večernjih sutona,
i za dušu koja ce napojiti gladnu orhideju rekama mirnih svitanja…