Znao sam da Kordelija ima običaj da umišlja. Prosto sam znao to od prvog
našeg susreta kad sam je video kako se lako i jednostavno smeška člankovima u
svilene čarape obuvenim nogama, jednostavno sam siguran bio da je sklona
umišljajima svake vrste. Tog popodneva, pili smo čaj i pričali o ptičijem gripu
i gledali kako je za Uskrs kafedžija ofarbao prepeličija jaja. Bilo je to na
Veliki petak, dan pre no što ću otići iz Kopenhagena. Ona je nosila lakovane
cipelice sa visokom štiklom i povremeno je govorila neke fraze na engleskom.
Naš razgovor je bio dovoljno kratak da ona nema nikakvog povoda za bilo kakav
erotski umišljaj. Ne znam i kao bi to mogla sa potpunim neznancem ali žene
umeju da budu čudne i da umišljaju svašta. Odmah nekoliko dana nakon povratka u
London, stiglo mi je pismo. Pogledam ga, u poruci je na fejsu. Našla me je.
Sigurno joj nešto treba. U ono davno vreme kad su pisma bila na finoj hartiji,
dame su ih još i mirisale, ali ovo kao poruka na fejsu moglo je da i ne stigne.
Otvorim ga, a i šta bih drugo. Kad ono, tirada reči iz njega kao armija znakova
jurne mi pravo u oči. Da vas ne zamaram svim onim što mi je napisala. Spominjala
je i jaja, farbana prepeličija, i čaj, i moje obećanje da ću joj se svakako
javiti čim stignem u London. Ali ko još ima obavezu da se javlja dami nakon
jednog susreta i da mašta o njoj, a pogotovu što je ono romantično vreme davno
prošlo. Kordelija je mislila suprotno od
mene. Verovala je da ja treba da budem džentlmen, da joj svakako treba poslati
nekoliko lepih fejs ruža za Osmi mart uprkos mojim liberalnim uverenjima. Zarad priče je to dobro, govorila je, zarad Kirkegardove priče. Poverovao
sam joj i nekoliko dana docnije poslao buket virtuelnog cveća, samo to nije bilo sve: ispod sličice buketa je
bila i muzika. Poželeo sam joj srećan dolazak proleća. Poželeo sam joj da se
dobro zabavlja u Kopenhagenu i da me jedno vreme neće biti u Londonu, neće me
biti ni na fejsu. Odlazim na Pešter – tamo ću
nekoliko meseci trenirati moje već i sad precizno i umetnički izgrađeno
fotografsko oko. Dakle, i prilikom drugog javljanja nisam joj se obećao. Kad se
na jesen vratim sa safarija po brdovitom Balkanu, videćemo šta će se desiti.
Radovan Vlahović
iz knjige „Ljubavne i OK priče“
