Varvarogenije praznike

Varvarogenije praznike lebdeći, lepršajući kao ledolomac, kostolomac, svečanim ćutanjem prati, odlaže, zalaže, ulaže, laže....................
Varvarogenije praznike u smoking od sukna crnog oblači, poput strašila za ptice majušne, kolibriće, što zveckaju glasićima pijukavim, oko slušnih kanala mu.
Varvarogenije praznike, kao zlu kob što šuška i šušketa mu, kao hod bolesnika po pločniku, kaldrmisanih usana, rana otvorenih smradnih, zađubrenih i vlažnih od kisela mleka, limuna, potkovanih cokula vojnika što je pravio prtinu između zemlje i neba, između usne i usne.
Varvarogenije praznike celiva belegom bagremovim što niže se kao đerdan, brojanica kamenja, stena planina, planeta, okica belih dečijih i zubića devojačkih.
Varvarogenije praznike premešta iz svinjca u svinjac, iz fijoke u fijoku, iz oklagije u šarkiju, iz uveta u uš, iz pesme u sliku što nestaje dok je gleda golem.
Varvarogenije praznike obasipa, odasipa poput vina, slina i prepoznaje trag, blagi lelujavi dim sa gomilom dimčića, trgovčića sa uhom u konturi olovke, tinte titanske što plesnava i siva samouramljuje se među ikonama, on praznike..............