Fejs je kičast i patetičan, pisao je Šveps (iz tajnog dnevnika o književnim junacima)

Postoji nešto kičasto
dosadno
i patetično u svim
socijalnim mrežama
Pisao je Šveps u svome dnevniku
ma koliko su se one trudile
da zajedno sa svojim protagonistima
to jest učesnicima u toj virtuelnoj
vrsti društvenog života budu
posebne
Slike, tekstovi koji su citati
prepisivanje
šerovanje
veoma malo je prave
izvorne orginalnosti i kreativnosti
Svi se nešto osećaju važni
a ustvari su samo gomila usamljenika
koji su naduveni sopstvom
bez spremnosti da se
u realniom svetu nađu oči u oči
sa sagovornicima
Pre četrdeset godina sve je bilo drugačije
jer kraj šezdesetih je bilo vreme
romantike, ličnih kontakata
kreacije
ljubavi, seksa
Danas se sve svelo na simulaciju
zatvorenost
masturbaciju i ostale gluposti
Tehnika nije čovek
Mrzim je iz dna duše, govorio je
meni treba ljudska blizina
reč
želim da osetim miris drugog bića kraj sebe
da ga slušam kao diše, kako riga, prdi
da znam da sve to je život
pa ma kakav on bio
ovo je ludilo iz kog će se ljudi teško
iščupati
Nikada nisam ni sanjati mogao da
ću napuniti šezdeset i sedam godina
da ću sedeti kraj ove sprave
i nešto kao ljudima namigivati preko nje
Život je na drugoj strani
on je neuhvatljiv za čoveka trećeg
milenija
Poslednjih četrdeset godina nakon
mog kukavičkog odustajanja od
samoubistva
pristao sam na život
pristao sam na sve ono što mi novo vreme
i novi ljudi donose i unose u život
Pristao sam na to već formalno mrtav
od kad sam izdao ideju novozenitističkog
zaveriništava
umirem svakodnevo
polako
sat po sat
na stolici
u belom svetu
pred ovom pločom što svetli
i hipnotiše me sve više i više
A ipak je iz dana u dan
sve više koristim i sve više srastam sa njom
Kakvo prokletstvo
kakva teskobna i mučna seta laganog
umiranja
U vremenima kad ni apsurd nije toliko glup
već se i on smeška iz prikrajka
kao vragolasta mogućnost
da se izađe iz ovog živog pakla