Vladimir Gavrilov: „Marim ja”

To da svaki čovek, pa i on sam, nosi po jednog pesnika u sebi, otkrio je Vladimir Gavrilov, Banaćanin po rođenju i uverenju, a kuvar po službi u Beču, još u ranoj mladosti, ali nikako nije mogao sebi to da prizna. Sve dok jednog dana nije počeo i sam da beleži i piše pesme. On čak nije ni imao nameru da piše, ali sveto stanje opijenosti unutrašnjim glasovima iz njega iskalo se napolje. I krenuo je, bez velikog razmišljanja, pesme su dolazile iz njega i on ih je beležio, a rezultat ovih zapisa, poštovani čitaoče, sada možeš videti u knjizi Marim ja.
Već od samog naslova, autor nam idiomom Marim ja otvara asocijacije koje nam taj izraz donosi svakog trenuka kad ga čujemo. Marim ja je izraz koji je odomaćen ovde, kod nas u Banatu, i govori višeznačno o onome ko ga izgovara. A upotrebljava se u mnoštvu različitih situacija. Kad postavimo pitanje prijatelju: Da li želiš nešto da jedeš?, on odgovori: Marim ja, a to znači i mogu i hoću, ali ne moram. Sam termin nam govori o mirnoći, staloženosti i spremnosti pesničkog subjekta da svet oko sebe gleda neostrašćeno i da, ne namećući svoju ličnost kao centar sveta, pokaže u svakom trenutku spremnost na kompromis i na toleranciju.
Vladimir je pesnik podneblja i zavičaja koji je, otrgnut poslom od rodne grude i svog rodnog Banata, osetivši u sebi pesmu vezanu za mnoštvo nedoumica koje su se dešavale u njegovoj duši, uspeo da ih pribeleži, ustihotvori i kao knjigu prikaže svima nama.
U svojoj knjizi Vladimir Gavrilov nam peva o ljubavi iz mladosti, o roditeljima, rodbini, a na jedan šaljiv i ironičan način govori nam i o manama novih ljudi i novog vremena, a ponekad se i duboko zamisli nad smislom i vrednostima života.
Ovaj pesnički prvenac je veoma orginalan, jer se autor ne bavi poezijom na jedan učen način, njega to i ne interesuje. Za njega je pesma sve ono što ima ritma, rime i duha, onog narodnog, domaćeg, banatskog, koji nam svima kaže: Može, a i ne mora, to jest Marim ja, ili A sada neću ni kako ja hoću.
Zavičaja ni jednog nema bez zavičajnih pesnika, a oni, kad su u dalekom svetu, najlepše iz tuge i nostalgije pevaju o njemu. Tako je i ovaj stihoplet pesama Vladimira Gavrilova pod nazivom Marim ja njegov skromni doprinos narodnom zavičajnom pevanju srednjeg Banata.