U kineskoj četvrti (iz tajnog dnevnika pisca o književnim junacima

Put što ga prevalismo
dušo moja
jašući na
na munji
kao avionu od papira
u korespodenciji
sa vekovima
otkrio nam je u mulju
mnoštvo teških i oporih
reči
što znače zavet
obećanje i zaveru 

Vadimo ih golim rukama
Kamenom za kupus
u buretu presujemo ih
zajedno sa
mučnininom
emotivno sakatim 
i osrednjim danima
u herbarijum
vanumne i virtuelne
biblioteke

da pamte i svedoče
da postojali smo
mladi i hrabri
lepi i umni
kao granitni direci
što pucaju i krune se
a onda opet iz praha
u nebo dižu se
sami od sebe
Zapisao je jednog jutra
Šveps sedeći
u kafeu Word
u kineskoj četvrti Njujorka
Ne znajući da i na različitim
stranama sveta
u drugim gradovima
njegovi prijatelji novozenitisti
za koje je već godinama mislio
da su mrtvi isto nešto pišu
Lena tog jutra nije ništa pisala
već je naga u krevetu
pod svilenim plahtama
kao devojčica snivala svoje snove