Beračica mirođija i krastavaca

Na periferiju života
i književnih zgoditaka
stigla je uvijena u alegoriju
beračica mirođija i krastavaca
Nekada mlada
lepa i podatna pesnikinja
što korača po metaforama
kao po jajima
Za sebe je uvek znala
da je prva među lomikurkama
pod teškim uredničkim stolovima
Sa visine je pogledala
na zavičajne knjige
kao na kalendar osrednjosti
Bila je dobro utegnuta i potpasana
svežim citatima iz teorije
književnosti
mada joj je sa čitavog tela kipilo salo
Okupana jezikom što šuška
kao NAJLONSKA KESA
ovenčana nagradama
kao maslačcima na vetru
što liče na izlizane činovničke
kamačne
od kojih paorkinje krpare prave
Dobro našminkana idejama
o ravnopravnosti polova
i počela je da lupa šamare
piscima što baštine zavičajne
govore, narečja i priče
poseljačenu literaturu
kako je govorila
Bila je urbana i više od tog
brala je sleng po ulicama
velegrada kao mirođiju
i njime je začinjavala
svoje pesme
O kako je mrzela narod
i sve što je narodno
Kad je odjahala na metli
od žutog sirka
u bunker akademizma
a nakon toga u Ameriku
sunce je ponovo izašlo
Na periferiji se čula pesma
slavuja, rzanje konja
i marva je ponovo počela da pase
zelenu i sočnu travu
a kravama je ponovo
iz nabreklih sisa poteklo mleko
Prasici su tog dana zarili
svoje rumene njuškice
u nabrekla vimena svojih majki
Svet se prolepšao
Osećao se miris kao posle
letnjeg pljuska
pokošenog sena i crvenog maka
a u daljini se čula pesma