Bila je biljka ludara

Četiri gracije su u sumrak
nadizale šarene  suknje
i mamile
dva zlatousta gavrana
sa otkopčanim šlicevima
u svoje trpeljive podzemne spilje
da obave
zornjak
u vremenu za popodnevni čaj
Svest da nesvest je uvek bolja
bljesne na tren
A onda muk
i tišine zvuk
Bila sam biljka ludara
kaže mi
što ne zna gde udara