Prvog februara po starom...
Danas, Gidžo, ovim te makazama na Život režem
i ovim vinom zalivam koren, ne bi li Sunca zadobila snagu
ti, koja jedina kroz sebe Krv Tvorčevog Sina skrivaš u slasti
iz zemlje, iz peska, iz kamena prkosiš i adu i vragu
zatim zalivam i sebe, ja, vinogradar, žrec oltara tvoga, sluga tvog hrama
čisteći sav talog iz krvi svoje vinom Svetom se Trifunu molim
da ponovo pobedom završi ova drama
i ponovo proleće od danas poteče,
kad poteče, Gidžo, iz tebe od suze čistiji sok života
i uzviknuh Bogu hvalu i tebi Trifune Sveti
nad Gidžom ti prinosim slavu kao iznad ćivota
jer dok se Sunce u prvi dan proleća nad Istokom rađa
slavimo opojnu snagu Ljubavi u vinu, Krvi iz Mesijine Vene,
večeras, kada na Zapadu zamre slaviće (i neka će) tamo Ljubav
dar opojne veze muškarca i žene!
I ja, podrumar, sluga svog vina
natočiću dva vrča, za nju i za mene
i pićemo, sa osmehom govoreći reči
koje porede vino i žene
verujući da je vino starije bolje
sa godinama žene ove reči sve više slušaju rado,
a ja, podrumar, skrivam u sebi tajnu
da slatko je samo dok je još burno i mlado
kažu i da se u vinu istina krije,
pa ako ovo odista važi
kako da si ista k’o vino
kada iz tebe izviru laži
i pijem i vino i laži sa usana tvojih
polako se predaješ meni i vinu
i ja te lažem, a oboje, ženo, to znamo,
pa lažeći i same sebe verujemo da zborimo istinu
kada nam vino razum opije
opijeni ljubavnom pohotom i ove noći
tela ćemo pustiti da rade šta god žele
a mi ćemo drhtati od božanstvenih moći
leteće naše Duše do Raja
i znoj će nam kao sok života prekriti tela
za koja će nas vezati dve nevidljive Gidže,
dva titraja ljubavi, naša dva Anđela(!)
i zato te molim, Trifune Sveti,
sretneš li gore onog Valentina
reci mu, kao varvarin ću je uzeti noćas,
al’ posle vina...
tek posle vina!
Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 5. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala
Više o knjizi:
