Moj govor na Arači 26 juna 2017 godine.


Poštovani prijatelji,

posebno mi je drago da smo se sabrali ovde u porti onog što je ostalo vidljivo od aračkog hrama, a nedaleko od onog što se ne vidi, a to je naselje Arača čije temelje, zajedno sa rezidencijalnim prostorijama despota Stefana Lazarevića i Đurađa Brankovića tek treba izneti na svetlo dana.

Danas slavimom jubileje dva srpska despota, ali i jubileje naših iskrenih savezništava, kad su rame uz rame, ugarski kraljevi sa našim despotima branili Evropu od najezdi turskih ordija.

Naša manifestacija nosi naziv „Slovo ljubve” i mi je upućujemo svim narodima koji žive u Banatu, Vojvodini, Srbiji, Evropi i celom svetu. Njome želimo slaviti prijateljstvo i savezništvo kako u vremenima prošlim tako verujem i u vremenima budućim.

Manifestaciju sa imenom despotice Angeline Branković smo pokrenuli pre šest godina i ona se održavala u Sečnju, Krušedolu i sada je, evo, prenosimo ovde na Araču na svekrovinu majke Angeline u Banatu. Ova nagrada je posestrimska sa najvećom svetskom pravoslavnom nagradom koja nosi naziv Bogorodica Trojeručica koju svake godine dodeljuju familija Nikolić i Srbi iz Čikaga.

Ovom prilikom čestitam našem ovogodišnjem dobitniku gospodinu Selimiru Raduloviću sa željom da je on pridrži, pričuva i sa ponosom nosi, dok se iduće godine, ako da Bog, ne pojavi novi laureat za ovo tako visoko i značajno književno priznanje u našoj kulturi.  

Još jednom dobro mi došli.
Puno mi je srce.
I Bog vas blagoslovio.