(Slavko je tog dana bio posebno srećan...), odlomak iz romana „1934.”



 
Slavko je tog dana bio posebno srećan, jer mu je sa decom, vozom iz Obilićeva, stigla sestra. Inače, još uvek se pamti da je Slavko Popov, kad je udavao sestru, dao miraz isti koliko je i njegova žena Tasika iz Belјine kuće donela. A kad su ga pitali što tako radi, govorio je:
– Ne može moja žena doneti više miraza, od tog koliko ja mogu dati mojoj sestri. One su meni egal. Sestra je od srca, a žena je za srce. Kad mogu da dobijem – govorio je – mogu i da dam.