Promocija dva romana Radovana Vlahovića
„Bapa” i „1934.”, u izdanju Banatskog kulturnog centra, održaće se u petak 23. marta 2018. godine od 19 časova u Biblioteci Osnovne škole „Milan
Stančić Uča” u Kumanu.
O romanima će govoriti Žika Radin, Senka Vlahović i autor.
Roman „1934.” (nastavak romana „Bapa”, knjiga druga) izašao je iz štampe krajem 2017, a do sada su održane promocije u Novom Miloševu, Zrenjaninu, Vrbasu, Kikindi, Mokrinu, Novom Bečeju, Srbobranu...
Roman „Bapa”, objavljen 2016. godine, našao se u tri najuža izbora
za nagrade u 2017. godini: Vitalova nagrada „Zlatni suncokret”, Nagrada „Laza Kostić” Novosadskog
sajma i „Knjiga godine” Društva književnika Vojvodine.
Urednik obe knjige je Simon Grabovac. Recenzenti prvog romana su: prof. dr Nikola
Strajnić i prof. dr Miomir Milinković, a recenzenti drugog romana su prof. dr Gojko
Tešić i Franja Petrinović.
O prvoj knjizi „Bapa” su
pisali i govorili prof. dr Nikola Strajnić, prof. dr Miomir Milinković, prof. dr
Spasoje Grahovac, dr Dragana V. Todoreskov, prof. dr Tihomir Petrović, Milutin Ž.
Pavlov, Simon Grabovac, Marija Tanackov, Gordana Maletić, mr Snežana Aleksić Stanojlović,
Danica Vujkov i drugi.
Roman „Bapa” preveden je na slovački jezik.
O romanu „Bapa”
„Kroz primer jednog
domaćina sa salaša Tomašvol, blizu Dragutinova, sažetog u radni dan u kome se donose
neke od odluka vezanih za napredak domaćinstva, i putovanje od Tomašvola do Dragutinova
i nazad, Vlahović ostvaruje upečatljivu sliku o nekadašnjem životu Banaćana između
dva svetska rata. Taj „Jedan dan Branka Popova“, kako bi se, analogno Solženjicinovom
romanu, ova knjiga mirno mogla nazvati, otkriva motive delovanja glavnog junaka
i njegovu životnu filozofiju. Združeni, oni predstavljaju svesno delatno nastojanje
za stvaranjem malog pojedinačnog sklada u opštoj harmoniji života. Tako, ukratko
rečeno, otkrivanjem i pronalaženjem jedinstva između unutrašnjeg i realnog života
junaka, pisac nam omogućuje da otkrijemo i njegov smisao.”
(Gordana Maletić)
„Branko nije bio
plašljiv, ali je voleo red i poredak, i kad se jedanput u’vatijo jednog
puta, i kad je vidijo da se tim putom dobro ide i da se napreduje, onda ga nije
menjo. Takav je bio u svemu: i kad je orao, znao je da jedne godine ore na stuk,
a druge godine na is. Znao je da je jutro uvek pametnije od večeri. Da se države
menjaju, a da narod ostaje.” (odlomak)
O romanu „1934.”
„Roman 1934. drugi je nastavak
epopeje o banatskoj porodici Popov, tačnije o paoru Branku Popovu Bapi iz sela Dragutinova
kod Kikinde, njegovim ukućanima, komšijama, suseljanima i uopšte o Banatu kroz dvadeseti
vek. Vlahovićevo književno delo predstavlja, između ostalog, istoriju jedne porodice,
jednog podneblja, jedne kulture, konačno istoriju jednog načina života i jedne životne
filozofije. Autor je ovim književnim poduhvatom sačuvao od zaborava jedan svet koji
je takoreći na umoru, kojem preti potpuni nestanak. Sačuvan je u ovoj prozi specifičan
jezik, običaji, kultura, ali i mnoge istorijske činjenice koje su piscu poslužile
za izgradnju karakteristične, književne fikcije. Njegov Bapa, prosti banatski seljak,
svedok je mnogih istorijskih previranja tog doba. On je čovek koji voli da se drži
po strani od istorije, ideologije i politike, ali one često dolaze i traže svoj
danak čak i od njega koji se trudi da im ne duguje ništa.” (Bojan Samson)
„Od zemlje smo postali, od zemlje živimo, govorio je Branko, a u zemlju ćemo i da završimo,
to je naša sudbina. Zemlja. Sve drugo bude i prođe, al’ usta uvek ’leba
ištu. Za nas seljake furtom ima posla i mi nikad nismo dokoni. Naučili smo da radimo,
da imamo, i to što imamo da je naše, i nikad se nismo otimali i gramzili s tuđim
da raspolažemo.”
(odlomak)