PONEKAD POMISLIM
Ponekad pomislim
kako sam bezvrijedna na ovom svijetu
i kako mi dani uzalud teku,
kako su mi prazne sve noći,
kako nemam snage dalje poći.
kako sam bezvrijedna na ovom svijetu
i kako mi dani uzalud teku,
kako su mi prazne sve noći,
kako nemam snage dalje poći.
Ponekad pomislim
da život prolazi kraj mene
dok ja živim od uspomene,
da sam rođena u pogrešno vrijeme
i da od mene nema tužnije žene.
da život prolazi kraj mene
dok ja živim od uspomene,
da sam rođena u pogrešno vrijeme
i da od mene nema tužnije žene.
Ponekad pomislim
da sam nebitna svima,
da svako nekog ko ga voli ima,
da sam najusamljenije biće na svijetu
i poželim da promijenim planetu.
da sam nebitna svima,
da svako nekog ko ga voli ima,
da sam najusamljenije biće na svijetu
i poželim da promijenim planetu.
A onda okrenem stranicu novu
i ne dozvolim suzi iz oka da krene,
ponosno uzdignem glavu svoju
i kažem neka meni mene.
i ne dozvolim suzi iz oka da krene,
ponosno uzdignem glavu svoju
i kažem neka meni mene.
Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 8. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala
Više o knjizi:
