Nataša Andrić: „Poruka u boci”

76 strana, broš. povez, 14x21 cm, 2014. god.
Ilustracija naslovne strane: Darko Drljević

...Forma – pjesma – nije, a jeste. Zbunjujuće zvuči, ali... Aforizam, ima ga kroz svaki stih od kojeg se grade pjesme. Moram reći pjesme, moram priznati, jer toliko toga nose redovi ove knjige neobičnog i drugačijeg od sumorne proze. Toliko vrcavosti duha i igre riječi koje podsjećaju na igru staklenih perli mi daju za pravo, a i vas će ubijediti da ovo moraju biti pjesme, i to one koje ne priznaju formu nego su otrgnute, odmetnute ovdje, u ovoj knjizi. Poput divlje prirode koja više prija od one stilizovane, ukroćene, umivene, ispeglane  – one sačekuju, one mame da se dođe u njihov svijet sazdan od prkosa, inata, protivurječnosti, negacija na granici nihilizma, a opet duboko razumske, sa velikom dozom kritičnosti ka svemu.

Netipično je i to, što ovdje ne možeš sa pola gasa, na pola oka, krmeljavo i sneno da prođeš kroz ovu knjigu. Ne da autorka. Ne može, brajko moj. Jedno kaže u jednom stihu, drugo u drugom, a opet to nije to dok se sam ne uvjeriš da možda jeste, a možda nije. Misliš da se sad ja nešto zbunih pa i da ja nešto izvodim? Nije tačno. Pročitaj „Poruku u boci“ i shvatićeš, poput mene – da bi polomio bocu, ali da će poruka ostati da traje i da te provocira da i sam pošalješ neku poruku. Bez ovakvih poruka kao da ne postojimo!

Slobodan Zoran Obradović