Višeglasje (Novković Perge, Jovanka, Sremska Mitrovica, Srbija)

PITANJE

Imam ja tu jednu čergu u meni,
samo je ti ne vidiš,
jer misliš, mora koža da mi bude crna
pa da imam dušu od točkova i od vatre.

A ne znaš ti. Ovi točkovi izbrišu svaku granicu,
usvoje svaku otadžbinu na koju naiđu
i otkotrljaju kamenje koje su ljudi
pred ljude postavili, pa me vode daleko u mene,
čak do groba Spasiteljevog,
a kada jednom odem tamo, baš ću da ga pitam:

Jesu li te zato razapeli, i jesi li zato Vaskrsnuo, Oče,
da Hram Oca Tvoga i moga opet u vašar pretvaraju,
da telo tvoje i krv tvoju na moje i tvoje komadaju,
i je l’ kamen, pa makar ga i dragim zvali,
dragoceniji i skuplji od onoga
koga si po liku svom stvorio, i je li Tvoja volja
da ja moram da se zovem Rom, a Rom znači Čovek,
da bi brat moj, a ti si mi ga bratom stvorio,
razumeo da mu vuk nisam?


Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 7. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala

Više o knjizi: