Višeglasje (Kunbar, Mariana, Jerusalim, Izrael)

KORENJE U SRCU

nekako s proleća
otvara mi se srce
mnogo je već aprilskih kiša u grudima
samo još poneka uporna želja pliva
preživela praznine i odustajanja

nekako s proleća
kada se na drveću rascvetaju snovi
u očima nesigurnost sutra zataji na tren
punila bih svetu ruke mladim suncokretima
ogrtala se vojvođanskom ravnicom
i prosipala klasje u svet

nekako s proleća
zabranila bih društvu da krade snove
ravnodušnost menjala za naše izgubljene
delove u vremenu
umesto žene s preteranom šminkom
stajala bi majka sa usnulim detetom na ramenu

nekako s proleća
melankolija mi pada na dušu
uklesujem reči na zidove od stakla
čak i da ih nikada niko pročitati neće
ne dam nikom da bez mog pristanka

odlučuje moj vlastiti put

nekako s proleća
ispratim vreme koje ne ostavlja tragove
hrabrim načela dede, oca i majke
gde god mi oči vide sadim ljubav
sakupljam sve svoje snove
i bacam ih poput semena suncokreta
osećam lepotu stvaranja

ja još uvek verujem u bajke


Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 7. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala

Više o knjizi: