Ne nikako ne volim redove

Ne, ne volim redove ni kod pekara ni kod lekara ni kod bankara niti kod grobara.
Nije u pitanju nedostatak strpljenja već naprotiv kad stanem u red da čekam za nešto ophrve me osećaj besmislenog gubljenja vremena u odnosu na sveukupan život tako da mi se i samo postojanje učini zaustavljeno dok čekam u nekom redu za nekog i za nešto.Kad sam u prilici ja ih zaobiđem a kad nisam često mi se desi da u njih i ne stajem, a ako ipak moram čekati u nekom redu onda se naoružam staračkom mirnoćom tihom uspavanošću i opuštenošću tako da u tom nekom polusnu ipak sačekam svoj red.
Tako o čekanju u redu govore moji osečaji dok je u stvarnosti i po božijem promislu sve sasvim drugačije i u svemu postoji ipak neki red koji je tu da nas ljude disciplinuje i da nam kaže možeš kako oćeš ali ne možeš dokle oćeš Za sve postoji neka mera i granica a naravno i neki red u koji se moraš smestiti i čekati naravno da dođe tvoj red za nešto.....