Granice su pomerene

 

Već nekoliko godina pišem i objavljujem na stranicama fejsbuka, a zahvaljijući strpljenu mojih prijatelja a često i pohvalama koje su mi javno upućivane za neke priče ili pesme evo me ponovo pred dilemom koja mi se nameće kao neki akademski kredo dali uopšte ima smisla i koje su prednosti pisanja tekstova na fejsbuk stranici koja je javna i ne samo to već i koja nema relevantne književno kritičke sudije koje bi dale svoj sud o  vrednosti određenog teksta.

     Moj skepticizam je ponekad beskrajan, a moja spremnost da od sebe tražim i više i bolje i značajnije je nekada nepodnošljiva i za mene samog. Pokušavam uvek i iznova da sebi objasnim prednosti i pored više od nekoliko hiljada tekstova na fejsu i posle pet objavljenih knjiga koje su nastale kao izbor i proizvod mojih pisanja na fejsu da sebi ne samo objasnim već i da razuverim onog skeptičnog akademiziranog cinika u sebi da razuverim i pokažem mu da je u vremenu budućem pisanje na fejsu jedna od realnosti koja postaje sastavni deo naših života.

   Postavljanje profila na fejsu je stvar izbora. Isto kao što je i pisanje na fejsu stvar izbora.Niko nas ne tuče po ušima da moramo da pravimo profil. Niko nas ne trera ni da pišemo na fejsu.Ali mi to ipak činimo.To je naš izbor. Dali je on ispravan ponekad se pitamo, ako se uopšte i pitamo.