O preporukama

 Često mi dolaze ljudi koji nešto preporučuju, ili pak nekoga preporučuju.A kad je zima iz dosade se pojavi nešto veći broj preporučivača. Svako od njih je sklon da ubije vreme i da preporučujući mi nešto ili pak nekog rasprede priču o tome kako je za mene to posebno važno i veoma korisno. Slušam ih obično prvih nekoliko minuta i kad vidim da su u pitanju uglavnom veoma slične priče isključim se, klimam glavom i gledam kroz njih i ne slušam ih. Oni  govore, a ja ih ne čujem. Oni objašnjavaju i rukama i nogama i sve se nešto smeškaju sve nešto puće usta, kao da me ubeđuju, usput srču kafi  ili polako piju rakijicu ili sok koji im iznesem kao dobar domaćin.A oni tredu sa preporukama kako drugih tako se i sami preporučuju. Tako mi se sinoć preoručivao jedan pisac koji je kako sam kaže na sajmu prodao nekoliko hiljada knjiga i još kaže sve ih je morao potpisati  i potpisane ih dati kupcima i njegovim čitaocima, jer je takav dogovor imao sa izdavačem.Ali ima jedan rukopis koji je namenuo da meni ponudi i da mi preporuči da ga objavim i da i ja sa njegovom knjigom zaradim silne pare.Bio je veoma ubedljiv i nametljiv u samopreporučivanju, a kad sam mu rekao da nemam para, a da bih to rado učinio on je splasnuo, popio je piće i rekao mi da žuri, da je usput samo malo svratio i da ima još mnoštvo obaveza.I taman sam ga ispratio kad se pojavio jedan što je došao da mi preporuči za hiljadu eura prečistač za vodu i kaže da će mi sve biti bolje u životu samo ako shvatim koiko je vredan proizvod koji mi preporučuje. I njemu sam rekao da nemam  para i on je pomalo razočaran požurio dalje, kaže ima još puno posla. A onda su mi preporučili da počnem smanjivati duvan i da konačno prestanem da pušim. E tu preporuku sam ozbiljno uzeo u razmatranje, a onda mi se javi prijateljica i kaže da je pre nekoliko nedelja umro naš zajednički prijatelj književnik i  akademik vojvođanski . Kaže bio je na Zlatiboru, a pre  nekoliko  meseci je ostavio konačno duvan i od čistog vazduha mu se desilo da mu je pozlilo i umro je u  Čačku u bolnici.A i njemu za života mnogo toga što je korisno za zdravlje su  preporučivali i mnogo toga je pokojnik bog da mu dušu prosti i prihvatao ne znajući ni sam kako da sebi i svome zdravlju pomogne i da ga poboljša. Dane je provodio, poslednje dane života je provodio u ispunjavanju onoga što mu je preporučeno.I zaboravio je da živi  koliko se trudio da revnosno ispoštuje sve ono što mu je preporučeno.A ja evo dok napolju pada sneg shvatam da i ne moramo sve što nam se preporučuje da prihvatimo zdravo za gotovo. Da svako od nas ima svoj neki unutrašnji glas i neki mehanizam koji mu govori i podučava ga šta je to što on sam sebi treba da preporuči.