Trenutka kada se rodimo bačeni smo u vrtlog surove, bezosećajne
realnosti pune niskih morala i visokih očekivanja i naš maleni sat
počinje da otkucava. Rastemo, učimo se poverenju, bolu , prevari, besu,
i izdaji spemajući se za otplatu večnog duga svog nikad traženog
postojanja. Odrastamo, stasavamo, postajemo slobodni i nezavisni,.
Jurimo novac i imetak, kasnimo, bežimo od sebe, osnivamo porodice,
gubimo ljude, tražimo se i naš maleni sat već uzima mah odbrojavajući
nam smrt. Starimo, žalimo za neispunjenim snovima, neizrečenim
rečima, nerešenim svađama i sa mirom ili nemirom posmatramo
poslednje otkucaje svog sata pre nego što se vratimo u večno crnilo iz
kog smo potekli.
U čemu je onda lepota ovog varljivog, tegobnog i prolaznog dara datog
čoveku? Zašto smo stvoreni ako ćemo nepovratno nestati sa lica zemlje?
Izgubiti sve što smo voleli, ako ćemo se mučiti i raditi i nakraju sav
dobitak, sav imetak neće ništa promeniti na mestu na kom ćemo po
obećanju svi završiti? Zašto je onda život lep?
Lepota življenja krije se u najsitnijim kutcima našeg postojanja, u
redovima između svega strašnog i bolnog. Zbog lekcija, zbog svega
onog što gradi našu dušu pre nego što se vrati svom večnom boravištu
ovog puta drugačija, lepša, jedinstvena. Lepota se krije u svakom
pruženom osmehu, svakoj lepoj reči, novom iskustvu, u sigurnosti
porodice, iskrenom prijateljstvu, lepom gestu, nezboravnoj ljubavi,
leptirićima u stomaku, prvom detinjem plaču, prvom plesu i poljupcu. U
novoj knjizi, dobrom filmu, ukusnoj hrani, mirisu bakinog stana i njenih
medenjaka, u seti na prošla vremena, u nesnosnoj dosadi u školi i
dobrom društvu u njoj. U pesmi koja budi emocije i umetnosti koja je
prosto lepa. U svakoj obećanoj zori i vatrenom zalasku sunca, u
mističnosti magle nad rekom i silini okeana, u sjaju zvezda i šapatu tame
između njih, u mirisu kiše i cvetnoj bašti. Najlepši je taj saputnik život
baš zbog prolaznosti svoga veka. Jer svaki dan, svaki čovek, svako
iskusvo emocija i tren vredi više kada je sada, jednom, prvi put i možda
nikad više. Život je dar i lekcija čovekovoj duši kako bi se razvila i
učila. Kako bi postala unikatna, večna i prelepa, a svaki trenutak prožet
je nekim malim i velikim radostima, nekim uspomonema i obeležijima
koje nosimo i kada napustimo ovaj svet. Zato život jeste lep.