Čovek postaje piscem kad oseti kratkoću, ispraznost i neiskazanost vlastitog života. Nekome se to desi ranije, a nekome kasnije da poželi da pisanjem objedini, kroz književno delo, ma kako se ono žanrovski određivalo, da ostavi svoj trag i postane još jedna kap u tome beskrajnom okeanu verujući da će na taj način nadživeti svoje fizičko postojanje. Da će i njegovo delo, a samim tim i on, postati deo jedne književne večnosti. Da li to uvek bude tako, mi za sada ne možemo tvrditi, ali pisac intuitivno u to veruje.