Nauke o književnosti, koje su proizvod novog vremena, nas zajedno sa književnim kritikama uče da postoje veliki značajni pisci i da postoje oni koji su na margini i oni koji čak i nisu vredni pomena, ali svi oni pišu i svi oni pečate svoje knjige i svi oni imaju pravo na svoje postojanje, a ujedno i na pokušaj da sjedine se kao zrno peska sa pustinjom, kao kap vode sa okeanom i da veruju da tamo pripadaju.