Popodne sam proveo čitajući moje dnevničke beleške iz 198o godine.Na jednom mestu kažem ovako; ČINI MI SE DA JOŠ NIŠTA NISAM URADIO.NIŠTA NISAM STVORIO ŠTO BI ZA MENE IMALO VREDNOST, ŠTO BIH MOGAO REĆI ETO MOJE JA JE PREOBRAŽENO U TOJ KNJIZI, ONO JE TU ONAKVO KAKVO GA ŽELIM DATI VEČNOSTI. Sad vidim da je u pravu onaj mislilac koji je govorio da je sumnja početak svake filozofije. Iskustvo mi pokazuje da je moje mladalačko nezadovoljstvo nedostatkom dela (književnog) imalo onu pokretačku energiju koja me je gonila da uvek od sebe tražim i bolje i više. Čitanje dnevnika iz studentskih dana uvek mi prija i hvalim Bogu da ga u nastupu gneva i nezadovoljstva nisam spalio.