Dosadna pesma

Prva jutarnja cigareta
je uz kafu za mene
uz pisanje na kompu
ili nekada u velikoj
beležnici nešto nalik
molitvi
To je prosto bio pogled
na svet
stav
nešto što se samo po
sebi podrazumeva
To je bila poza koja
mi se od detijstva
dopadala
To me je tako činilo
važnim
meni samom važnim
To je bio jedan od
onih prostora slobode
koje sam u mladosti
osvojio
Sloboda koja nije nikoga
urušavala
osim što je činila da moja
čula zavole tu naviku
da se moj duh u tome
procesu oseća lagodno
Sada nakon više od
četrdeset godina pušenja
vidim iluziju u kojoj
sam u želji da se osećam
slobodno i nezavisno
trošio
I ovo što sada pišem
vidim kao dosadnu
pesmu
pušača u ostavci