Jesenji stiptiz u mome dvorištu

Prvo je orah počeo da se skida. Onako tvrd, gladak i stabilan, prosuo je krupne plodove svoga semena po travi, a onda je preko njega odbacivao lišće da ga utopli prekrivanjem. Odmah za njim, krenula je i smokva da se skida, a na njoj su još ostali nedozreli plodovi kao tek napupele devojačke grudi što štrče u nebo i raduju se suncu.. Kajsija, budući da je malo na krivo nasađena, odbacila je lišće još pre oraha i mislim da ga je ona i isprovocirala da se najednom i naglo skine i da sa prvom košavom prospe seme.Onda se skinula dafina, ostavljajući na granama svoje zlatne kao minđuše plodove.Potom je sa svoga kao zmija tela što se pruža i vere po granama oraha dafine i duda lišće odbacila vinova  loza ostavljajući u vrhovima grana kao đinđuve po neki ne obrani grozd da mami i izaziva čvorke što su ove jeseni u velikim jatima kao i svake godine nadletali nad mojim dvorištem.
A nešto pre nje je sazreo bagrem i već vidim kako se kao resice na vetru njegove mahune ljljuškaju na vetru.Dud se skidao dostojanstveno i polako i kao da je govorio samo se vi slobodno raskomotite ja imam vremena. Jedino je još ricinus u ovom svopštem stiptizu ostao kod  svojih kao slonovske uši listova,Njegove mahune prepune semena su sazrele i pucaju tako da se semenke kotrljaju po betonu. Jesen je umetnički hepening bilja u mome dvorištu. Imam utisak svake godine drugačiji i raznobojniji sa mnoštvom nijansi koje se prelivaju kao muzika jedna u drugu..Ja sam tu često samo publika koja se ništa ne pita samo po nekad zapiše i u beležnicu prenese lični doživljaj tog tihog i laganog ritualnog kolektivnog obnaživanja.