Za modernog čitaoca najpriželjnija je forma kratke priče. Ona mu, zbog kratkoće, daje brzi prohod kroz tekst, a ujedno ga snaži i pokreće unutrašnje glasove i jezik u njemu kako bi u tabloid svakodnevici, koja reciklira svakave gluposti, našao ono malo unutrašnjih glasova i jezika da može da uspostavi preko potrebnu duhovnu vertikalu svoga bića i ostao uspravan uprkos svemu što želi da ga na kolena sruši.