Naša putovanja u realnom životu i u postizanju običnih svakodnevnih životnih ciljeva su uglavnom povezana sa našom nestrpljivošću i sa našim težnjama da cilj izjednačavamo sa moći koja nas čini vrednijima od drugih ljudi, koja nam jača samopouzdanje. I uvek smo spremni zarad moći da se uputimo prečicom kako bi se domogli tog svetog grala i onda identifikovani sa njim onako sujetni, samoživi kakvim nas je Bog dao, našli se pred ljudima očekujući od njih bespogovornu naklonost koja je proizvod naše uvek nezajažljive i žedne sujete.