O čitanju I kad mi se uzrujana svakodnevica uvuče pod kožu sa svojim sitnežom, prlježom i koještarijama, kad me naizgled obične životne obaveze odvuku u svoje površne i milozvučne lavirinte iz kojih se je teško iskobeljati i kad se na trenutak zaustavim i shvatim da milione sekundi proživljavam i da oni odlaze bestražno i da ni po čem nisu memorisani, da nisu zabeleženi, da nisu pročitani. I tada me uhvati panika. Strah od kog mi se umire u snu. Moja urođena sklonost ka samoobmanama prekost svoje naravi ispoljava tako što mi uskraćuje čitanje, koje za mene znači razmišljanje, koje je isto što i pisanje, a koje je tiho i hotimično življenje.