Više se pravila, mislim na estetike i poetike, ne mogu diktirati iz velikih centara i iz centara kulturološke moći. Na ideje ne postoji monopol, idejama je teško komandovati iz jednog centra, pa ma kako se on zvao. Ono što stvaram i ono na čemu radim sad i nije važno odakle je, već je daleko važnije kome je namenjeno i da li će taj kome je namenjeno biti u prilici da to čuje i da razume. To što su godinama državne institucije i mediji sklapali oči pred onim što radim, to što su ignorisale kreativnoist, energičnost i oduhovljenost u onom humanističkom smislu, sada više i nije moja briga, već je postala njihova. Oni su se uljuljkivali svojim monopolističkim položajima i tako dremljivi i uspavani zaboravili su da treba da budu kreativni