Zemljana žena, čovečica

Kad te je pravio
bog nije škrtario
O svemu je vodio
računa
O oblinama
uglovima, špicevima
elipsama, krugovima
bojama, mirisima
o mekoći i blagosti
o biserima u očima
o pećinskim u telu
vrelim prostranstvima
o jamama i jamicama
na obrazu i bradici
O crvenim jastucima
na usnama
o žutim dukatima
pod trepavicama
I um ti dao Gospod
blistav i osunčan
A ti čovečice
od zemlje stvorena
ne veruješ u ono
što vidiš
U lepotu od koje
te sazdao Bog
U pesmu prirode
nad pesmama
što tvoja je cvetna
dolina
Već varljive tabloide
kupuješ
I po njihovoj meri
kod plastičnog
da prepravi te
hirurga ideš